Kemijske Tvari
Octena kiselina (eng. Acetic Acid): Octena kiselina ima izrazito kiselkast okus i oštar miris. Osim octa u kućanstvu, uglavnom se proizvodi kao prekursor polivinil acetata i celuloznog acetata. Klasificira se kao slaba kiselina jer samo djelomično disocira u otopini, ali koncentrirana octena kiselina je korozivna i može napasti kožu. Važan je kemijski reagens i industrijska kemikalija, koja se prvenstveno koristi u proizvodnji celuloznog acetata za fotografski film, polivinil acetat za ljepilo za drvo, te sintetička vlakna i tkanine. U prehrambenoj industriji octena kiselina je kontrolirana šifrom aditiva za hranu E260 kao regulator kiselosti i kao začin.
Fosforna kiselina (eng. Phosphoric Acid): Fosforna kiselina je mineralna (anorganska) kiselina kemijske formule H3PO4. Fosfor je esencijalni biljni nutrijent i unose ga korijeni biljaka, obično kao dihidrogen fosfatni ion, H2PO4-, izveden iz fosforne kiseline, H3PO4. Oko 90% proizvedene fosforne kiseline koristi se za proizvodnju gnojiva. Ima mnoštvo namjena u industriji, poljoprivredi, pa čak i u mnogim domovima. Najčešće upotrebe fosforne kiseline su za uklanjanje hrđe s metalnih površina, kao dodatak za zakiseljavanje hrane i pića, poput raznih kola, kao sastojak bezreceptnih lijekova protiv mučnine te kao privremeni zubni cement u stomatologiji.
Sulfonska kiselina (eng. Sulfonic Acid): “Linearna alkil benzen sulfonska kiselina” LABSA je anionski surfaktant koji se naširoko koristi u proizvodnji različitih deterdženata i emulgatora. Može se osušiti do biorazgradljivog i ekološki prihvatljivog stabilnog praha. Kao sirovina deterdženta, koristi se za proizvodnju natrijeve alkilbenzen sulfonske kiseline (LAS), koja ima svojstva dekontaminacije, emulgiranja, disperzije, vlaženja i pjenjenja. Široko se koristi za proizvodnju različitih deterdženata i emulgatora, kao što su prašak za pranje, deterdžent za posuđe, deterdžent za laganu ili jaku prljavštinu, čistač u tekstilnoj industriji, pomoćno sredstvo za bojanje, odmašćivač u industriji galvanizacije i proizvodnje kože te sredstvo za uklanjanje boje u industriji proizvodnje papira itd.
Sumporna kiselina (eng. Sulfuric Acid): jedan je od najvažnijih spojeva proizvedenih u kemijskoj industriji. Koristi se za izradu stotina spojeva potrebnih gotovo svakoj industriji. Sumporna kiselina je najčešće korištena kemikalija u svijetu i koristi se u gotovo svim industrijama kao što su gnojiva, farmaceutski proizvodi, benzin, automobilski akumulatori, izbjeljivanje papira, izbjeljivanje šećera, obrada vode, sredstva za sulfonaciju, celulozna vlakna, proizvodnja čelika, sredstva za bojenje, intermedijeri aminokiselina, regeneracija smola za ionsku izmjenu.
Octena kiselina
Kemijska formula: C2-H4-O2
Čistoća: 99%
Sinonimi octene kiseline jesu etanska kiselina, etilna kiselina, metan karboksilna kiselina, ocat, octena kiselina (octena esencija). Čista octena kiselina je bezbojna tekućina oštrog mirisa, nagrizajuća i zapaljiva tekućina. Ova kiselina se smrzava na 16,6 stupnjeva Celzijusa. Osim proizvodnje vinil acetata, etil acetata, otapala i tekstila, ocat se koristi kao začin hrani i za pripremu kiselih krastavaca. Razrijeđena octena kiselina koristi se kao sprej za uništavanje gljivica na biljkama. Ledena octena kiselina koristi se u kemijskoj industriji u proizvodnji fotografskih filmova i proizvodnji plastike od polietilen tereftalata (PET). Također se koristi kao posrednik u proizvodnji vinil acetata, koji je važan sastojak u proizvodnji ljepila i boja, te kao otapalo u proizvodnji sintetičkih mirisa.
Koncentrirana octena kiselina je korozivna tvar. U dodiru s kožom uzrokuje kemijske opekline i mjehure. U slučaju dodira s očima može izazvati ozbiljne ozljede očiju, udisanje njegovih gustih para uzrokuje opekline usta, nosa i grla. Iako je ocat bezopasna tekućina, pijenje ledene octene kiseline je opasno i uzrokuje ozbiljne čireve u probavnom sustavu te može ozbiljno naštetiti ljudskom zdravlju mijenjanjem kiselosti krvi.
Etanol je bezbojna tekućina specifičnog i gorućeg okusa. Većinom nastaje fermentacijom šećera pomoću kvasca ili petrokemijskim procesima. Topljiv je u vodi. Etanol je prisutan u alkoholnim pićima kao što su pivo, vino, viski itd. Koristi se kao antiseptik za sterilizaciju rana, industriji parfema, sirupima protiv kašlja, sirupi i tonici za probavu.
Etanol se miješa s benzinom i koristi kao motorno gorivo, antifriz, pripremu kloroforma, idoforma, etanske kiseline, etanola, etil etanoata itd.
Metanol, također poznat kao metilni alkohol, karbinol, drveni alkohol, drvna nafta ili drveni alkohol, najjednostavniji je alkohol. Njegova kemijska formula je CH3OH. To je bezbojna, hlapljiva, zapaljiva tekućina s karakterističnim mirisom. Metanol se koristi kao otapalo, gorivo i antifriz. Njegova glavna uporaba je, međutim, u proizvodnji drugih kemikalija. Oko 40 posto metanola se pretvara u formaldehid, koji se pak koristi za proizvode kao što su plastika, boje, eksplozivi i tekstil. Dodaje se etanolu kako bi se proizvelo ono što se zove denaturirani alkohol (to jest, etanol koji je postao otrovan), koji ima različite namjene u industriji.
U kemiji se svaki kemijski spoj koji ima hidroksilnu skupinu (-OH) vezanu na ugljik alkila naziva alkohol. Opća formula jednostavnog necikličkog alkohola je CnH2n+1OH. Alkoholi su u kemiji važna skupina kemijskih spojeva i sudjeluju u širokim reakcijama te se iz njih dobivaju mnogi kemijski spojevi. Većina obitelji alkohola ima sufiks (vol), kao što su butanol i etanol
Općenito, kada se naziv alkohol koristi sam, obično znači etanol. Etanol je bezbojna i hlapljiva tekućina vrlo oštrog mirisa koja se dobiva fermentacijom šećera. Također, ponekad se alkoholom naziva svako piće koje sadrži alkohol. Tisućama godina alkohol se obično smatra jednim od faktora ovisnosti. Ostali alkoholi često dolaze sa svojim specifičnim pridjevima, kao što je drveni alkohol (što je metanol) ili izopropil alkohol. Sufiks “vol” također dolazi na kraju kemijskog naziva svih alkohola s kemijskom formulom C2H5OH. Neke od uporaba alkohola jesu: gorivo za automobile, medicinska primjena i dezinfekcija (zbog izvanrednog prodiranja u pore i šupljine te uništavanja Gram-pozitivnih i negativnih bakterija te kiselootpornih bakterija u koncentraciji od 70 do 80 posto).
Kaustična soda u ljuskicama dobiva se iz natrijevog hidroksida – tehničke čistoće, elektrolitičkim postupkom. To je čvrsta bijela, higroskopna tvar bez mirisa. Pahuljice kaustične sode lako se otapaju u vodi, uz oslobađanje topline. Proizvod je topiv u metilnom i etilnom alkoholu. Njena primjena je u naftnoj industriji (rafiniranje naftnih derivata), kemijskoj industriji (boje, tretman vode), industriji celuloze i papira (obrada drva), tekstilna industrija, metalurška industrija (aluminij), industrija sapuna i deterdženata.
Tekuća kaustična soda (natrijev hidroksid) s kemijskom formulom NaOH ima koncentraciju od 48%, korozivna je i nezapaljiva. Tekuća, bistra i bez mirisa, tekućina kaustične sode ima higroskopnu tvar, lako upija vodu i ugljični dioksid iz zraka te je dobro topljiva u vodi, alkoholu i glicerolu. Koristi se kao osnovna kemijska tvar u raznim industrijskim sektorima, kao što su industrija celuloze i papira, sapun i deterdženti, biljna ulja, naftni derivati, guma i druge kemijske industrije.
Klorovodična kiselina je korozivna, jaka mineralna kiselina s mnogim industrijskim namjenama. Bezbojna, vrlo oštra otopina klorovodika (HCl) u vodi. Kada reagira s organskom bazom stvara hidrokloridnu sol. Fizička svojstva klorovodične kiseline, kao što su vrelište i talište, gustoća i pH, ovise o koncentraciji ili molarnostima HCl u vodenoj otopini. One se kreću od onih za vodu pri vrlo niskim koncentracijama koje se približavaju 0% HCl do vrijednosti za dimeću klorovodičnu kiselinu pri preko 40% HCl. Upotreba kod sirovina za deterdžente, zakiseljavanje naftnih bušotina, demineralizatora i regeneracija smole, proizvodnja boja, proizvoda za čišćenje, redukcija rude, želatina, dekapiranje i metalna površina, čišćenje, sintetička guma, obrada vode, lijekovi, prerada hrane, proizvodnja kemijskih međuproizvoda, industrijsko zakiseljavanje , plastika i polimeri, krute pjene koje se lijevaju u kalup – za upotrebu u uređajima i, u manjim količinama, za pakiranje, uretanska brtvila – koriste se u građevinarstvu, Lijevani elastomeri – za proizvodnju artikala kao što su kotači za valjke.
Tekući klor je zeleni plin žute boje i jakog mirisa, a topljivost mu je u vodi mala.
Kada se otopi u vodi, proizvodi klorovodičnu kiselinu i hipokloričnu kiselinu, koja je vrlo korozivna i kao vrlo jak oksidans, nekompatibilna je s većinom tvari. Klor se primjenjuje u industriji za dezinfekciju opreme, pročišćavanje vode i bazena. Također tu su i spojevi klora u kemijskom čišćenju, u nekim vatrogasnim praksama, te u izradi dezinficijensa i germicida. Pored toga i u papirnoj industriji, industriji boja te u kombinaciji s kisikom i kalijem koristi se u vatrometu i izradi sigurnih šibica. Kod opće uporabe koristi se za izbjeljivanje predmeta, a također i za pripremu praha za izbjeljivanje.
Natrijev hipoklorit je kemijski spoj formule NaClO. Sastoji se od natrijevog kationa (Na+) i hipokloritnog aniona (ClO−); također se može promatrati kao natrijeva sol hipoklorične kiseline. Natrijev hipoklorit se praktično i kemijski razlikuje od klora. Natrijev hipoklorit glavni je sastojak izbjeljivača za rublje. Uvelike se koristi kao sredstvo za izbjeljivanje u industriji tekstila, deterdženata, papira i celuloze. Također se koristi kao oksidacijsko sredstvo za organske proizvode. U petrokemijskoj industriji natrijev hipoklorit se koristi za rafiniranje naftnih derivata. Velike količine također se koriste kao dezinfekcijsko sredstvo u pročišćavanju vode i otpadnih voda te u sanitarnoj opremi. U preradi hrane, natrijev hipoklorit se koristi za dezinfekciju opreme za pripremu hrane, u preradi voća i povrća, proizvodnji gljiva, proizvodnji svinja, govedine i peradi, proizvodnji javorovog sirupa i preradi ribe.
Klor-alkalijski je industrijski postupak za elektrolizu otopine natrijevog klorida. Ova tehnologija se koristi za proizvodnju klora i kaustične sode. Ovaj se proces temelji na prolasku istosmjerne električne struje kroz otopinu slane vode. Kao rezultat toga nastaju vodik, klor i NaOH.
Opća reakcija ovog procesa je sljedeća:
2NaCl+ 2H2O —–> Cl2+ 2NaOH + H2
MEG (eng. MONOETHYLEN GLYCOL) je dobiven reakcijom etilen oksida i vode. To je bistra, prozirna tekućina bez mirisa koja se može miješati s vodom u bilo kojem omjeru. Primjena kod poliesterskih vlakana, niti, filmova i poliesterske smole. Proizvode se reakcijom između MONOETILENGLIKOL-a s dibazičnim kiselinama te njihovim esterima i koristi se u sintezi PET-a. Također MONOETILENGLIKOL djeluje kao koalescencija i sredstvo protiv smrzavanja u emulgiranim smolama a može se koristiti kao sredstvo za vlaženje i plastificiranje u proizvodnji celofana, ljepila, tekstila, tiskarske boje, kože, kozmetike, papira i farmaceutskih proizvoda, rashladnim sustavima motora s unutarnjim izgaranjem sa svrhom podizanja točke vrenja i smanjenja točke ledišta korištene otopine.
DEG (eng. Dietilen glikol) je sličan etilen glikolu u mnogim aspektima, ali ima višu točku vrenja, viskoznost i specifičnu težinu – kao što se može predvidjeti iz njegove veće molekularne težine. Njegova svojstva su dovoljno različita od onih etilen glikola da ga čine poželjnijim materijalom u mnogim primjenama. U cijelom svijetu DEG se najviše koristi kao intermedijer u kemijskim sintezama. Dietilen glikol se koristi kao sredstvo za dehidrataciju prirodnog plina, sirovina za proizvodnju plastifikatora i poliesterskih smola, humektant, tekstilno mazivo i sredstvo za spajanje, otapalo u bojanju i tiskanju tekstila, sastojak hidrauličnih tekućina, plastifikator za papir, pluto i sintetičke spužve, otapalo u tiskarskim bojama, sirovina za proizvodnju estera koji se koriste kao emulgatori, deemulgatori i maziva te selektivno otapalo za aromate u rafiniranju nafte. Također se koristi kao sredstvo protiv smrzavanja, u mljevenju cementa i sredstvo u polimernim i/ili akrilnim homopolimernim emulzijama, kao produživač lanca u disperziji i kao sredstvo za vlaženje u nezasićenim poliesterskim smolama. Sastavni je dio tekućina za kočnice, lakova i kozmetike te materijala za pakiranje i premaza.
TEG (eng. Trietilen glikol) je član homolognog niza dihidroksilnih alkohola. To je stabilna tekućina bez boje, mirisa, visoke viskoznosti i visoke točke vrelišta. Osim što se koristi kao sirovina u proizvodnji i sintezi drugih proizvoda, TEG je poznat po svojoj higroskopnosti i sposobnosti odvlaživanja tekućina. Ova tekućina se miješa s vodom, a pri tlaku od 101,325 kPa ima vrelište od 286,5 stupnjeva Celzijusa i točku ledišta od -7 stupnjeva C. Također je topljiva u etanolu, acetonu, octenoj kiselini, glicerinu, piridinu, aldehidima; slabo topljiv u dietil eteru; i netopljiv u ulju, masti i većini ugljikovodika.
Primjenjuje se kod nezasićene poliesterske smole, sredstva za podmazivanje i spajanje, kemijskih međuprodukata, tekućine za prijenos topline, otapala za aromate, plastifikatora te sirovina za proizvodnju poliola.
Etilen glikol
Drugi nazivi: 1-2-hidroksietan, 1-2-etandiol, etilen alkohol, etilen dihidrat, glikol alkohol i tekućina protiv smrzavanja (antifriz). Etilen glikol je također poznat kao onoetilen glikol MEG 1,2-etandiol, MEG, glikol. Etilen glikol je organski spoj koji se široko koristi kao antifriz i sirovina za polimere. U svom čistom obliku je bezbojan, bez mirisa i sladak. Proizvodi koji se dobivaju jesu antifriz, poliester, otapala, upijači vlage ali i upotreba kod tekstilne industrije. Vrlo je otrovan za ljude i životinje.
MDI (eng. Metilen difenil diizocijanat) je aromatski diizocijanat. Čisti MDI se obično koristi za proizvodnju:
Fleksibilne pjene – koriste se za izradu posteljine, namještaja, automobilskih sjedala, fleksibilne ambalaže i podloge za tepihe; ovo je najveća tržišna primjena MDI-a
Poliuretanska plastika – u rasponu od meke i spužvaste do tvrde i porozne za uporabu u namještaju, pakiranju, izolaciji i gradnji brodova
Poliuretanski premazi – koriste se na koži, žici, oblogama spremnika i zidu
Elastomeri – koriste se za proizvodnju ljepila, filmova i obloga te abrazivnih kotača i drugih mehaničkih predmeta koji zahtijevaju otpornost na habanje i otapala
Čvrste pjene koje se “ulijevaju u kalup” – za upotrebu u aparatima i u manjim količinama, pakiranjima
Uretanska brtvila – koriste se u građevinarstvu
Lijevani elastomeri – za proizvodnju predmeta kao što su kotači za valjke
TDI (eng. Toluen diizocijanat) je bezbojna do blijedožuta tekućina oštrog mirisa. TDI može imati različite oblike ili izomere. TDI izomeri imaju istu kemijsku formulu C9H6N2O2, ali su atomi drugačije raspoređeni. Dakle, izraz “TDI” predstavlja izomerne spojeve zajedno sa smjesama tih izomera.
TDI se obično koristi za proizvodnju:
Fleksibilna pjena – koristi se za izradu posteljine, namještaja, automobilskih sjedala, fleksibilne ambalaže i podloge za tepihe; ovo je najveća tržišna primjena za TDI.
Poliuretanska plastika “u kalupu” – u rasponu od meke i spužvaste do tvrde i porozne za uporabu u namještaju, pakiranju, izolaciji i gradnji brodova.
Poliuretanski premazi – koriste se na koži, žici, oblogama spremnika i zidu.
Elastomeri – koriste se za proizvodnju ljepila, filmova i obloga te abrazivnih kotača i drugih mehaničkih predmeta koji zahtijevaju otpornost na abraziju i otapala.
Čvrste pjene koje se “ulijevaju u kalup” – za upotrebu u aparatima i u manjim količinama, pakiranjima
Uretanska brtvila – koriste se u građevinarstvu.
Lijevani elastomeri – za proizvodnju proizvoda kao što su kotači s lopaticama
Spojevi koji sadrže dvije funkcionalne skupine izocijanata poznati su kao diizocijanati. Ovi materijali reagiraju s poliolima i formiraju skupinu polimernih materijala koji se nazivaju poliuretan.
Dvije najčešće korištene vrste jesu MDI (eng. Metilen difenil diizocijanat) i TDI (eng. Toluen diizocijanat).